Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

design by

Opis bloga

i've taken all I can take and I cannot wait
We're wasting too much time
Being strong,holding on
Can't let it bring us down

...About me...

Ime:..Arrya...
God:...15....
odakle:....osijek...
decko:....nemam...
simpatija:imam...
ime simpatije:...florijan....
volim;...rockere,reppere,...
mrzim:...fejkere,emache....
slusam:.rock,rep,metal,punk...
neslusam:...narodnjake,operu...
jedem:....sve....
nejedem:....puževe...
pijem:...sok,vodu....
nepijem:....alkohol,pivo...

...Ne govori da me znaš...

Ako te jednom uhvatim u laži oproštaj ti nije lijek,

Sada smo kao obale u svađi razdvojeni zaujek

Sada idi i razbi nešto moje isplači oči u sobi crne boje sama u noći

REF:

Ali samo ne govori da me znaš jer mjenjam ime

Što me briga koga noćas ostavljaš zaboravi me

Hajde bar jednom ti suzama obperi lice,neka sam grešan al nitko nije bez krivice...

Govoriš da kao jedno smo nas dvoje,čitav svijet je protiv nas

I lažu svi al ne lažu oči tvoje odlaziš u zadnji čas

Sad idi i razbi nešto moje isplači oči u sobi crne boje sama u noći..

REF:

Ali ne govori da me znaš jer mjenjam ime.....

Hajde(mmm)hajde...(oooo)hajde
REF:

Ali samo ne govori da me znaš,samo ne govori da me znaš...zaboravi me hajde bar jednom ti suzama operi lice neka sam grešan al nitko nije bez krivice........<3



Nightwish bye bye beautiful



Finally the hills are without eyes
They are tired of painting a dead man's face red
With their own blood

They used to love having so much to lose
Blink your eyes just once and see everything in ruins

Did you ever hear what I told you?
Did you ever read what I wrote you?
Did you ever listen to what we played?
Did you ever let in what the world said?
Did we get this far just to feel your hate?
Did we play to become only pawns in the game?
How blind can you be, don't you see?
You chose the long road, but we'll be waiting

Bye, bye, beautiful!
Bye, bye, beautiful!

Jacob's ghost for the girl in white
Blindfold for the blind
Dead Siblings walking the dying earth

Noose around a choking heart
Eternity torn apart
So toll now the funeral bells

"No need to die to prove a lie"

Did you ever hear what I told you?
Did you ever read what I wrote you?
Did you ever listen to what we played?
Did you ever let in what the world said?
Did we get this far just to feel your hate?
Did we play to become only pawns in the game?
How blind can you be, don't you see?
You chose the long road, but we'll be waiting

Bye, bye, beautiful!
Bye, bye, beautiful!
Bye, bye, beautiful!
Bye, bye, beautiful!

It’s not the tree that forsakes the flower
But the flower that forsakes the tree
Someday I’ll learn to love these scars
Still fresh from the red-hot blade of your words

...How blind can you be, don’t you see...(x3)
...that the gambler lost all he does not have...

Did you ever hear what I told you?
Did you ever read what I wrote you?
Did you ever listen to what we played?
Did you ever let in what the words said?
Did we get this far just to feel your hate?
Did we play to become only pawns in the game?
How blind can you be, don’t you see?
You chose the long road but we’ll be waiting

Bye bye, beautiful
Bye bye, beautiful
Bye bye, beautiful
bye bye bye bye

srijeda, 07.10.2009.

Crkva

Ova se priča dogodila davno prije automobila, autocesta ili motela. Ljudi su putovali sporo i dugo na konjima ili kočijama. I vagoneri – kako su prije zvali ljude koji često putuju, bili su jako umorni od puta i željeli su naći mjesto gdje mogu prespavati.

Jedan vagoner – Božo Nikolić je krenuo na jedno dugo putovanje. Vozio je potrepštine za jednu farmu u Ličkoj Rječici. To putovanje je trebalo trajati 2 dana. Kada je počela padati noć, postajalo je hladno, a i Božo je postajao umoran i gladan. Stoga je on odlučio negdje stati da odspava.

Vidio je jednoga farmera koji se vraća sa polja i Božo ga upitaše ga gdje može naći neko mjesto da odspava. Starac mu odgovori da nema nikakvog odmorišta u blizini ali zna jednu prečicu do Ličke Rječice, ali mu preporučava da tamo ne ide po noći. Kada ga Božo pitao zašto, on mu odgovori da je taj put uklet.

Ali Božo je bio preumoran i rekao je starcu da će ipak ići tim putem. Rekao je da se ne boji da tamo ima duhova i da je putovajući Likom čuo mnogo takvih legendi i da nijedna nije bila istinita.

Božo je ipak otišao prečicom i nakon nekoliko sati je shvatio da ta ''prečica'' ustvari nije prečica. Oko njega je bilo samo mračno, zastrašujuće drveće i čuli su se zastrašujući zvukovi iz šume. Nakon nekog vremena Božo je uočio s lijeve strane malu bijelu crkvicu. Božo je zaključio da su vjerojatno otključana vrata crkvice i da u crkvici može prespavati, a ujutro nastaviti s putovanjem. Došao je do crkve, otvorio škripava vrata i ušao u crkvu.

Crkva je bila prazna. Nije mogao vjerovati kako je imao sreće što je našao tako mjesto u sred šume. Božo je legao na klupu u stražnjem dijelu crkve i ubrzo je zaspao.

Sat vremena poslije Božu je probudio čudan zvuk iz prednjeg dijela crkve. Čuo je zvuk ponovno, ali ovaj put glasnije. Božo je našao svijeće, ali nije našao šibice da ih upali. Duboko je udahnuo i krenuo u prednji dio crkve. Kada se približavao u mraku je vidio nešto bijelo da se polako kreće. ''Tko je to?'', upitao je Božo. Jedini odgovor koji je dobio, bilo je glasno, bolno stenjanje.

Božo je našao šibice u svome džepu i pokušao je zapaliti svijeću, ali neuspješno. Sada se već bio jako prestrašio kada je vidio da mu se to približava. Kada mu se više približila, mogao je vidjeti da je to žena u dugoj, bijeloj haljini, njezina duga, neuredna kosa prekrivala je njezino lice. Sve je glasnije stenjala kada mu se približavala.

Božo je počeo bježati prema vratima i pokušao je ponovno upaliti svijeću, ali ponovno neuspješno. Žena se još više približila njemu. On je primijetio da je prednji dio njezine haljine umrljan blatom.

''Šššššštto želiš???'', pitao je Božo, njegov glas je podrhtavao od straha. Došao je do vrata, ali vrata su bila zatvorena. Žena se približavala sve bliže i bliže i njezino stenjanje je postajalo glasnije.

Božo je ponovno pokušao upaliti svijeću i ovaj put je jedva uspio. I kada je podigao svijeću u zrak, prepao se i počeo je teško disati – njezino lice je bilo točno pred njegovim. Oči su joj bile krvave, koža blijeda i ispucana kao stara, bačena lutka. Pokušala je dodirnuti njegovo lice i u tom djeliću sekunde Božo je mogao da su njezini prsti bili slomljeni i prljavi.

Božo je otvorio vrata i trčao u svoju kočiju, mogao je čuti njezine korake iza sebe. Brzo je odvezao konje i sjeo na vozačevo mjesto i prije nego je krenuo, žena ga je vukla u pokušaju da ga sruši iz kočije.

Božo je ipak uspio pobjeći i rano ujutro je stigao u Ličku Rječicu. Uletio je u restoran i srušio se na stolicu. Zapalio je cigaretu i samo sjedio. Ljudi su ga samo gledali.

''Jesi li dobro?'', pitao ga je vlasnik restorana. Božo mu je ispričao priču o duhu. Vlasnik ga je gledao neko vrijeme i rekao mu: ''To nije bio duh. Mislim da si vidio Helenu Ivanković. Policija ju već traži nekoliko dana.''

Vlasnik je počeo objašnjavati Boži o Heleni. On je rekao je Helena mlada djevojka koja je pobjegla iz ludnice. Ona je rodila izvan grada, a nije imala muža i bojala se što će mještani govoriti o njoj, pa je ona ubila dijete i zakopala ga duboko u šumi izvan grada.

Ali nju je izjedala krivnja i poludila je. Nije ju se više moglo kontrolirati, pa ju je njezina obitelj strpala u ludnicu. Dok je bila tamo, ona je tamo plakala i govorila da je imala dijete koje je sada samo negdje u hladnoj šumi. Ali problem je bio što ni ona više ne zna gdje ga je zakopala.

Jedne noći kad je doktor otišao u Heleninu sobu da joj da lijek, nje tamo nije bilo.

Nakon što je Božo rekao da je ona u crkvi, policija je tamo otišla, ali tamo su pronašli samo blatne otiske nogu. Božo nije ostao u gradu dovoljno dugo da sazna što je bilo Heleni.

Božo se kune da više nikad neće ići prečicama u koje nije siguran da su sigurne, koliko god one skraćuju put.

I naučio je da treba slušati priče koje narod govori, zato što u njima uvijek ima malo istine, ako pažljivo slušaš……


- THE END -
(ovu pricu sam ja izmislila..nadam se da vam se sviđa)

subota, 03.10.2009.

...Zokijeva glazbena karijera...

Rođen kao mala beba s puno kose! Još kao dijete, pokazivao je sklonost prema glazbi pjevajući i udarajući kuhačama po svemu sto bi našao u kuci i oko nje.

Njegovi glazbeni počeci sežu u 1995.godinu kada ga je susjed naučio prve smislene udarce na bubnjevima. Njegov prvi bend zvao se „Mini Rock“ i imali su par koncerata za susjede iz ulice. Zokz je oduvijek pokazivao sklonost prema „tvrđoj“ glazbi. Svoje prve bubnjeve dobiva sa nepunih 13 godina i tada osniva bend sa Juricom Goršom (Jura Gitara) pod imenom „Zlatna Krila“. Bile su to godine kada je Zoran još uvijek tražio svoj glazbeni identitet…

Kljucan događaj koji mu je zauvijek promijenio život dogodio se 2002.godine kada mu je prijatelj posudio cd od grupe Deep Purple. Od onda počinje formirati svoj glazbeni identitet i intenzivno vježbati sviranje bubnjeva.

Sasvim slučajno, na treningu košarke otkriva da može pjevati visoko i uz bubnjeve počinje pomalo i pjevati zatvoren u svoju sobu. Velik utjecaj na njegov glazbeni ukus izvršila je i lokalna rock grupa „Speed“ čiji je odani fan i čiji je gitarist i pjevač Livio Berak prvi Zokzov pjevački uzor.

Svoje prve vokalne tragove ostavlja pobijedivši na karaokama u lokalnoj birtiji i kao gost na koncertima grupe „Speed“.

Veliku transformaciju u glazbenom smislu doživljava u periodu od 2003.-2004.godine u hard rock bendu „Hazard“ gdje je imao prilike svirati sa ljudima starijima od sebe i gdje je naučio prve prave, ozbiljne korake u svom glazbenom odrastanju. U bendu je svirao bubnjeve i pjevao zato što nitko drugi nije htio. „Hazard“ nažalost, nikad nije doživio live svirku.

Iz „Hazarda“, Zoran sasvim slučajno, 2004.godine prelazi u blues/rock bend „Pirati“ iz Belog Manastira. Isprva dolazi kao privremena zamjena za njihovog bubnjara koji je bio slomio ruku, ali već na prvoj probi, nakon sto je pitao smije li otpjevati jednu pjesmu, postaje punopravan član benda i to kao lead vokal! Bend je imao svirke uglavnom po Baranji i okolici Osijeka.

2005. godine „Pirati“ prestaju s radom a Zoran pojačava redove Osječkog heavy rock benda „Wasted Generation“. Svirajuci obrade Guns n’ Roses-a, Whitesnake-a, AC/DC-a i ostalih velikana svjetske rock scene, kao i svoje autorske pjesme, bend ostavlja upečatljiv trag na hrvatskoj underground rock sceni svirajući na raznim festivalima diljem istočne Hrvatske.

2007. godine uz „Wasted Generation“ proširuje svoje glazbene vidike i na malo kompleksniju glazbu, te počinje usporedno raditi i sa progressive rock bendom „Insomnis“ ( u koji također dolazi slučajno, kao zamjenski pjevač i ostaje kao punopravni član.. ) Uz to, počinje suradnju sa Liviom Berakom, gitaristom i pjevačem grupe „Speed“, kao akustični duo pod imenom „Lazy Bones“.

Zbog problema u bendu, početkom 2008.godine izlazi iz „Wasted Generation-a“ i koncentrira se isključivo na bendove s kojima radi i danas a to su „Insomnis“, sa kojim radi autorske stvari i „Lazy Bones“ sa kojim izvodi covere rock klasika po klubovima diljem Hrvatske. Sredinom 2008.godine sjeda za bubnjeve u bendu „Speed“ , ali nažalost, nakon par mjeseci, Speed prestaje s radom.

Početkom 2009.godine, prijavljuje se na show „Hrvatska traži zvijezdu“ i uspješno prolazi kvalifikacijski dio te dospijeva na veliki stage…

sve ostalo je povijest…

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.